Preporuke čitatelja
Svoje preporuku slobodno napisite ispod i ostavite svoju mail adresu! To ce pomoci da ostanemo u kontaktu i da uvijek medju prvima saznate sto se novo dogadja ! Neke od preporuka ćce biti javno objavljene na ovoj stranici!
Najprije recenzija pjesnika Zal Koopa iz uvoda zbirke Ne daj ciklamama da klonu
Ciklame, privilegija pjesnikove ljubavi
Francuski humanista Mišel de Montenj (Michel Eyquem de Montaigne; 1533 – 1592) u svojim Ogledima piše kako se skitske [1] žene, pošto se okupaju, posipaju i premažu po cijelom tijelu i licu mirisnim sastojkom neke biljke koja raste na njihovom tlu; i kada priđu muškarcu skinu taj namaz, a koža im je glatka i mirisna. Pred kraj teksta Montenj spominje Veneciju i Pariz u kojima mirisi, iz močvare prvog i blata drugog, umanjuju piščevu naklonost prema obilasku tih gradova. Mirisi su oduvijek imali važnu ulogu kod ljudi. Ali miris je i izraz vrlina ili kako piše Victor Hugo: Svaka je svjetiljka biljka, a miris pripada svjetlosti [2]. U svakom slučaju, mirisi su oduvijek prisutni u ljudskom životu i pomažu ljudima razumjeti svijet kojim su okruženi. U tu svrhu mirisi se na bezbrojne načine uvlače u čovjekovu svijest. Pokrećući u njemu osjetila rađaju osjećaje pomoću kojih lakše komunicira sa sobom i svijetom oko sebe. No, takvi osjećaji nisu dovoljni za potpuno razumijevanje svijeta, pa se čovjeku nameću i druga osjetila. Uz njihovu pomoć slika života dobiva opipljiviji okus, te dijelovi slagalice u konačnici poprimaju čvršću formu. Toj igri svjetlosti pridružuje se i tama, ali u njoj se mirisi ne gase i za razliku od boja koje se sa odlaskom svjetla tope, mirisi često puta postaju jači. Koliko su mirisi prisutni u našoj svijesti pokazuje i pjesnik Opinian u svojoj knjizi poezije Ne daj ciklamama da klonu. Tako u pjesmi Uđi, malena pjesnik piše:
„ …povijaju se pitospore kraj puta da ti ukradu malo mirisa kad prođeš, a borovi puštaju smolu kao da te mogu njom zarobiti…“
Opisujući želju pitospora (žbuna kožnatih listova) da se domognu mirisa žene koju pjesnik voli, on ustvari priznaje koliko je njezin miris dragocjen. Iako nije u blizini, njezina se ljepota razliježe stihovima i pjesnik svjesno uživa u njoj. U nastavku čitanja pjesama mirisi se neprestano pojavljuju; (…mirisna šutnja, …zamirisale zrakom, …miris zvijezda, i dr.). Poput mirisa i osmjeh dominira pjesmama. U svoj svojoj ljepoti osmjeh hrani pjesnika (Ljubav je rat) ili hrani cvijeće (Na tvom prozoru), ili pak pjesnik osmjehom oblači zvijezde. Jedan od najupečatljivijih stihova jeste stih pjesme Jednostavno, jednostavno:
„…onako kako se tvoj osmjeh seli u kosti…“
U ovom je stihu utočište pjesnikove čežnje, polazište svih njegovih vatri i suština ljepote osjećaja kojima su prožete sve pjesme. Zaista treba imati hrabrosti iznijeti tako duboku misao pred čitateljstvo, ali isto tako treba imati i čisto srce. Opinian svojom poezijom to dokazuje. Zato i ciklame nisu slučajno u pjesmama. One nisu samo dodatak punoći pjesnikova stiha, već su privilegirani dio njegove ljubavi. Miris ciklama i boja njihovih latica protežu se kroz sve pjesme. Možda su se njihovim mirisom mazale i žene Skita, ali bez obzira, ljepotom mirisa žena i danas vlada nad muškarcima.
Pjesnik sluša svoje srce i uz njegovu pomoć poštuje prirodu, jer zna koliko mu ona može pomoći u razumijevanju osjećaja. Očekujući da u njoj pjesnik prepozna vlastite korijene, priroda nudi pjesniku kišu i sunce, oblake i vjetar, cvijeće i valove, i razlijevajući boje po njegovom pogledu, istovremeno širi svježinu neba njegovim plućima. Dužnost pjesnika je sve to pretočiti u riječi i zvukove, u glas i melodiju, pa poput ptica ugnijezditi u svojoj dušu. A kada ih zaodjene u mirisno perje i pusti među nas čitatelje, jednostavno trebamo samo slijediti pjesnika i zajedno s njim pobjeći u njegove pjesme…
Zal Koop
_____________________
[1] Skiti (mn. m. r.) iranska nomadska plemena u stepama današnje Rusije (od Dnjestra do Aralskog jezera); u starom vijeku poznati kao dobri strijelci i vješti konjanici ( u drevnoj su Heladi unajmljivani za vršenje stražarske službe, ne samo muškarci nego i žene); žen. Skitkinja; prid. skitski. – Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Zagreb 1984. godine.
[2] Rječnik simbola, J.Chevalier-A. Gheerbrant, Zagreb 1989. godine.
.................................................................................................................................
.................................................................................................................................
Sasvim slučajno, kako to obično u životu i biva, pronađoh u blogosferi vrata labirinta misli i poezije. Zastadoh u čudu od ljepote, zastadoh i zanijemih pred vratima otkrivenog pjesničkog carstva, pred stihovima koji dotiču dušu, pred pjesmama koje svojom životnošću ubrzavaju bilo i izmamljuju osmjeh na lice.
Riječ je o mladom pjesniku, poeti, kojeg od milja zovem Maestro. Rječit je i nadaren; boemski je samozatajan u svjesnosti tkanja riječi jer kako veli sam za sebe :
"...ja sam ipak malo drugačiji od drugih
meni posljednja umire pjesma
a uvijek prva nada..."
(iz pjesme Ne govori ništa)
Opinian proniče i zaranja u dubinu svoga srca i na svjetlo dana izranja s pjesničkom uspješnicom. Čitajući ih u svakom stihu otkrivam nepregledne izvore u kojima može se satima uživati. Pjesme su to slobodnoga stiha koje odaju tajnu skrivenu u Labirintu, jer misao i osjećaje ne možete staviti u kalup, ona je gorljiva i neuhvatljiva, a uvijek toliko zbori i gromoglasna je. Miješaju se raspoloženja kao vrijeme i godišnja doba. Katkada je sretan, a katkada tako smiono tugaljiv. Poput plime i oseke, zapisuje i riše perom pjesničke slike , koje u naraciji postaju vidljive i opipljive.
Opinian je metaforik koji sebe predočuje Svijetu u ulozi Lutke na koncu smišljajući izričaje vanjštinom zaodjenute jednostavnosti i tražeći da se bolje zagledamo u riječi.
Ljubav je osnovni motiv njegovih pjesama koja se prožima i sljubljuje s prirodom, pjevom ptica, morem, zemljom i nebeskim visinama, burama životnim. On svoja nadanja i čeznuća pronalazi u nebeskim srebrnim krošnjama, promatra svijet očima Sunca i živi srcem Mjeseca .
Njegove pjesme ne treba opisivati, nego samo čitati, čitati, čitati i hodati Labirintom misli i poezije.
Viktorija Lokas
..................................................................................................................................
..................................................................................................................................
"Kad cvijet i uvene knjiga zauvijek ostane" - uistinu knjiga kao
poklon ostaje zauvijek, a ovakva zbirka pjesama kao romantični poklon
uz cvijet(idealno ciklamu!), buditi će zauvijek sjećanja na jednu
posebnu romantičnu večer, uz svijeće ili šetnju plažom...
Ovo uistinu može postati novi romantični trend!
Tatjana Udović
................................................................................................................................
.................................................................................................................................
Opinian je jedan od pesnika koja nas uči kako treba voleti.
Njegove su pesme pune nežnosti i naboja,
gotovo nikada tužne jer on nekako uspeva da u teškim trenucima koje ljubav ili zaljubljenost nose,
uziva jednako kao i u onim srećnim.
„…A ja sam leptir što ti sljeće na kosu,
ali ga ne primjećuješ
jer je prelagan.
Ja sam rana od trna na tvome laktu
I madež na tvojim leđima,
trun zapleten u tvojim trepavicama…
Tako blizu, tako neprepoznatljivo blizu,
kao drvo od kojeg ne vidiš šumu“
On traga za svojom polovinom,oseća je,voli bez zadrške.Veruje joj.Svojim bezuslovnim traganjem,daje i čitaocima mogućnost da ponovo veruju,da ponovo počnu da tragaju i da svoje traganje prepuste srcu.
Ako ste u novim,brzim vremenima koji nameću nuznost prakticnog,izgubili onaj deo sebe koji ume da sanja,pročitajte pazljivo njegove redove,jer cete u njima naći onu prekopotrebnu veru u snove...i sa njom,sigurna sam,vraticete taj izgubljeni a ključni deo sebe:
„…Vrhovni rasčešljava eno
vunu nebesku (...)
Negdje na ovom dlanu njegovom
U jednoj od crta na njemu
Vjerujem da postojiš
Zajedno sa mnom
Iako se nismo sreli..“
Zbog svega toga,vraćat ćete se njegovim stihovima svaki put kad vam je potrebno povratiti onu prostodušnu,bezuslovnu ljubav prema ljudima.
On veruje.On voli.On oseća.Zbog toga je Pesnik jednako koliko je i Čovek.
Od majke je takav rođen.
Marina Živković
..................................................................................................................................
..................................................................................................................................
Riječi same po sebi imaju težinu, a kad u nekome postoji vještina da ih splete u verze i verze naniže u prekrasne niske, nastaju biseri prelijepe poezije, koja osvaja svojom slikovitošću i bojama osjećaja, prožimajući na taj način svojeg čitatelja i uvlačeći ga u svijet, kojem svi mi težimo, svi mi priželjkujemo i neizmjerno mu se nadamo – u svijet ljubavi.
A kad u današnje vrijeme postoji nešto takvo, što u svima nama može probuditi paletu osjećaja, kao pažljivo birani stihovi ove Opinianove zbirke, tad je to svojevrsni poklon, voljenim osobama, ali i nama samima. Ne moramo biti virtuozi u pisanju stihova da bi znali prepoznati i uživati u ljepoti pročitanog.
Zato, po preporuci našeg pjesnika, „zalijmo“ svoje osjećaje ljubavlju, koja isijava kroz njegove verze i uživajmo u mirisu rascvjetalih ciklama.
Tanja Markovcic
Ciklame, privilegija pjesnikove ljubavi
Francuski humanista Mišel de Montenj (Michel Eyquem de Montaigne; 1533 – 1592) u svojim Ogledima piše kako se skitske [1] žene, pošto se okupaju, posipaju i premažu po cijelom tijelu i licu mirisnim sastojkom neke biljke koja raste na njihovom tlu; i kada priđu muškarcu skinu taj namaz, a koža im je glatka i mirisna. Pred kraj teksta Montenj spominje Veneciju i Pariz u kojima mirisi, iz močvare prvog i blata drugog, umanjuju piščevu naklonost prema obilasku tih gradova. Mirisi su oduvijek imali važnu ulogu kod ljudi. Ali miris je i izraz vrlina ili kako piše Victor Hugo: Svaka je svjetiljka biljka, a miris pripada svjetlosti [2]. U svakom slučaju, mirisi su oduvijek prisutni u ljudskom životu i pomažu ljudima razumjeti svijet kojim su okruženi. U tu svrhu mirisi se na bezbrojne načine uvlače u čovjekovu svijest. Pokrećući u njemu osjetila rađaju osjećaje pomoću kojih lakše komunicira sa sobom i svijetom oko sebe. No, takvi osjećaji nisu dovoljni za potpuno razumijevanje svijeta, pa se čovjeku nameću i druga osjetila. Uz njihovu pomoć slika života dobiva opipljiviji okus, te dijelovi slagalice u konačnici poprimaju čvršću formu. Toj igri svjetlosti pridružuje se i tama, ali u njoj se mirisi ne gase i za razliku od boja koje se sa odlaskom svjetla tope, mirisi često puta postaju jači. Koliko su mirisi prisutni u našoj svijesti pokazuje i pjesnik Opinian u svojoj knjizi poezije Ne daj ciklamama da klonu. Tako u pjesmi Uđi, malena pjesnik piše:
„ …povijaju se pitospore kraj puta da ti ukradu malo mirisa kad prođeš, a borovi puštaju smolu kao da te mogu njom zarobiti…“
Opisujući želju pitospora (žbuna kožnatih listova) da se domognu mirisa žene koju pjesnik voli, on ustvari priznaje koliko je njezin miris dragocjen. Iako nije u blizini, njezina se ljepota razliježe stihovima i pjesnik svjesno uživa u njoj. U nastavku čitanja pjesama mirisi se neprestano pojavljuju; (…mirisna šutnja, …zamirisale zrakom, …miris zvijezda, i dr.). Poput mirisa i osmjeh dominira pjesmama. U svoj svojoj ljepoti osmjeh hrani pjesnika (Ljubav je rat) ili hrani cvijeće (Na tvom prozoru), ili pak pjesnik osmjehom oblači zvijezde. Jedan od najupečatljivijih stihova jeste stih pjesme Jednostavno, jednostavno:
„…onako kako se tvoj osmjeh seli u kosti…“
U ovom je stihu utočište pjesnikove čežnje, polazište svih njegovih vatri i suština ljepote osjećaja kojima su prožete sve pjesme. Zaista treba imati hrabrosti iznijeti tako duboku misao pred čitateljstvo, ali isto tako treba imati i čisto srce. Opinian svojom poezijom to dokazuje. Zato i ciklame nisu slučajno u pjesmama. One nisu samo dodatak punoći pjesnikova stiha, već su privilegirani dio njegove ljubavi. Miris ciklama i boja njihovih latica protežu se kroz sve pjesme. Možda su se njihovim mirisom mazale i žene Skita, ali bez obzira, ljepotom mirisa žena i danas vlada nad muškarcima.
Pjesnik sluša svoje srce i uz njegovu pomoć poštuje prirodu, jer zna koliko mu ona može pomoći u razumijevanju osjećaja. Očekujući da u njoj pjesnik prepozna vlastite korijene, priroda nudi pjesniku kišu i sunce, oblake i vjetar, cvijeće i valove, i razlijevajući boje po njegovom pogledu, istovremeno širi svježinu neba njegovim plućima. Dužnost pjesnika je sve to pretočiti u riječi i zvukove, u glas i melodiju, pa poput ptica ugnijezditi u svojoj dušu. A kada ih zaodjene u mirisno perje i pusti među nas čitatelje, jednostavno trebamo samo slijediti pjesnika i zajedno s njim pobjeći u njegove pjesme…
Zal Koop
_____________________
[1] Skiti (mn. m. r.) iranska nomadska plemena u stepama današnje Rusije (od Dnjestra do Aralskog jezera); u starom vijeku poznati kao dobri strijelci i vješti konjanici ( u drevnoj su Heladi unajmljivani za vršenje stražarske službe, ne samo muškarci nego i žene); žen. Skitkinja; prid. skitski. – Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Zagreb 1984. godine.
[2] Rječnik simbola, J.Chevalier-A. Gheerbrant, Zagreb 1989. godine.
.................................................................................................................................
.................................................................................................................................
Sasvim slučajno, kako to obično u životu i biva, pronađoh u blogosferi vrata labirinta misli i poezije. Zastadoh u čudu od ljepote, zastadoh i zanijemih pred vratima otkrivenog pjesničkog carstva, pred stihovima koji dotiču dušu, pred pjesmama koje svojom životnošću ubrzavaju bilo i izmamljuju osmjeh na lice.
Riječ je o mladom pjesniku, poeti, kojeg od milja zovem Maestro. Rječit je i nadaren; boemski je samozatajan u svjesnosti tkanja riječi jer kako veli sam za sebe :
"...ja sam ipak malo drugačiji od drugih
meni posljednja umire pjesma
a uvijek prva nada..."
(iz pjesme Ne govori ništa)
Opinian proniče i zaranja u dubinu svoga srca i na svjetlo dana izranja s pjesničkom uspješnicom. Čitajući ih u svakom stihu otkrivam nepregledne izvore u kojima može se satima uživati. Pjesme su to slobodnoga stiha koje odaju tajnu skrivenu u Labirintu, jer misao i osjećaje ne možete staviti u kalup, ona je gorljiva i neuhvatljiva, a uvijek toliko zbori i gromoglasna je. Miješaju se raspoloženja kao vrijeme i godišnja doba. Katkada je sretan, a katkada tako smiono tugaljiv. Poput plime i oseke, zapisuje i riše perom pjesničke slike , koje u naraciji postaju vidljive i opipljive.
Opinian je metaforik koji sebe predočuje Svijetu u ulozi Lutke na koncu smišljajući izričaje vanjštinom zaodjenute jednostavnosti i tražeći da se bolje zagledamo u riječi.
Ljubav je osnovni motiv njegovih pjesama koja se prožima i sljubljuje s prirodom, pjevom ptica, morem, zemljom i nebeskim visinama, burama životnim. On svoja nadanja i čeznuća pronalazi u nebeskim srebrnim krošnjama, promatra svijet očima Sunca i živi srcem Mjeseca .
Njegove pjesme ne treba opisivati, nego samo čitati, čitati, čitati i hodati Labirintom misli i poezije.
Viktorija Lokas
..................................................................................................................................
..................................................................................................................................
"Kad cvijet i uvene knjiga zauvijek ostane" - uistinu knjiga kao
poklon ostaje zauvijek, a ovakva zbirka pjesama kao romantični poklon
uz cvijet(idealno ciklamu!), buditi će zauvijek sjećanja na jednu
posebnu romantičnu večer, uz svijeće ili šetnju plažom...
Ovo uistinu može postati novi romantični trend!
Tatjana Udović
................................................................................................................................
.................................................................................................................................
Opinian je jedan od pesnika koja nas uči kako treba voleti.
Njegove su pesme pune nežnosti i naboja,
gotovo nikada tužne jer on nekako uspeva da u teškim trenucima koje ljubav ili zaljubljenost nose,
uziva jednako kao i u onim srećnim.
„…A ja sam leptir što ti sljeće na kosu,
ali ga ne primjećuješ
jer je prelagan.
Ja sam rana od trna na tvome laktu
I madež na tvojim leđima,
trun zapleten u tvojim trepavicama…
Tako blizu, tako neprepoznatljivo blizu,
kao drvo od kojeg ne vidiš šumu“
On traga za svojom polovinom,oseća je,voli bez zadrške.Veruje joj.Svojim bezuslovnim traganjem,daje i čitaocima mogućnost da ponovo veruju,da ponovo počnu da tragaju i da svoje traganje prepuste srcu.
Ako ste u novim,brzim vremenima koji nameću nuznost prakticnog,izgubili onaj deo sebe koji ume da sanja,pročitajte pazljivo njegove redove,jer cete u njima naći onu prekopotrebnu veru u snove...i sa njom,sigurna sam,vraticete taj izgubljeni a ključni deo sebe:
„…Vrhovni rasčešljava eno
vunu nebesku (...)
Negdje na ovom dlanu njegovom
U jednoj od crta na njemu
Vjerujem da postojiš
Zajedno sa mnom
Iako se nismo sreli..“
Zbog svega toga,vraćat ćete se njegovim stihovima svaki put kad vam je potrebno povratiti onu prostodušnu,bezuslovnu ljubav prema ljudima.
On veruje.On voli.On oseća.Zbog toga je Pesnik jednako koliko je i Čovek.
Od majke je takav rođen.
Marina Živković
..................................................................................................................................
..................................................................................................................................
Riječi same po sebi imaju težinu, a kad u nekome postoji vještina da ih splete u verze i verze naniže u prekrasne niske, nastaju biseri prelijepe poezije, koja osvaja svojom slikovitošću i bojama osjećaja, prožimajući na taj način svojeg čitatelja i uvlačeći ga u svijet, kojem svi mi težimo, svi mi priželjkujemo i neizmjerno mu se nadamo – u svijet ljubavi.
A kad u današnje vrijeme postoji nešto takvo, što u svima nama može probuditi paletu osjećaja, kao pažljivo birani stihovi ove Opinianove zbirke, tad je to svojevrsni poklon, voljenim osobama, ali i nama samima. Ne moramo biti virtuozi u pisanju stihova da bi znali prepoznati i uživati u ljepoti pročitanog.
Zato, po preporuci našeg pjesnika, „zalijmo“ svoje osjećaje ljubavlju, koja isijava kroz njegove verze i uživajmo u mirisu rascvjetalih ciklama.
Tanja Markovcic